DJETINJSTVO
SNOVIĐENJA: U don Boskovu životu bilo je neobičnih i proročkih snova. Prvi takav san usnuo je u dobi od 9 godina: Ivan je sanjao djecu koja se u prostranom dvorištu igraju a onda su počeli i psovati. Ivan je smjesta potrčao među njih i oštro ih prekorio te se počeo i tući s njima. U to se pojavi Isus ("sjajan čovjek u čije lice se nije moglo gledati"). Rekao mu je da ih ne odgaja udarcima nego blago i s ljubavlju te da će tako savladati svoje neprijatelje. Reče mu da ih odmah počne poučavati o ružnoći grijeha i o kreposnom životu. Ivan se počeo pravdati: Siromašan sam i neuk. Nisam sposoban govoriti dječacima o vjeri. Isus mu je obećao pomoć svoje Majke, a kad se ona pojavila pokazala mu je sliku divljih životinja koje su se pretvarale u pitome janjce...
DJEČAK IVAN ODGAJA DRUGE DJEČAKE: Već kao dječak Ivan je nastojao oko sebe okupljati drugu djecu te utjecati na njihovo ponašanje. Trudio se čak naučiti hodati po konopu i druge akrobacije kako bi privukao vršnjake, a onda bi ih okupljao u nedjeljno popodne na svoj "show". Umjesto ulaznice dječaci su slušali što je bilo u propovijedi i molili s njim krunicu. Ivan Bosko je odrastao u pobožnoj siromašnoj obitelji. Otac mu je umro od upale pluća, kad je Ivanu bilo tek 2 godine. Majka se nije ponovo udavala. Bila je neuka žena ali je redovito molila i imala jaku vjeru te je nastojala svoja tri sina odgojiti u dobre, vrijedne ljude i kršćane. Ivan je u ranoj dobi pokazivao bistar um i sposobnost da do u detalje prepriča župnikovu propovijed, ali i da shvati smisao. Nakon jednog sna Ivan je osjećao Božji poziv na svećenički život. Stariji Ivanov brat Antonio ga je nastojao odvratiti od te pomisli tvrdeći da bi im na njivi dobro došao još jedan radnik, iako se u tim poslovima Ivan nije baš snalazio. Župnik je odlučio siromašnog dječaka poučavati i pomagati mu kako bi ostvario Božju i dječakovu želju da postane svećenik.
Njegovo školovanje za svećenika bilo je vrlo teško, ne zbog manjka talenta nego jer su djeca sa sela izrugivana i jer je morao osim učenja obavljati i druge poslove u polju, a također i puno vremena pješačiti. Iako seljak, kao svećenik iza sebe je ostavio i mnoga pisana djela. ODLUKE DON BOSCA NA POČETKU SVEĆENIČKOG ŽIVOTA : jutarnja i večernja molitva, posjeti Isusu u Presvetom sakramentu, molitva krunice, pola sata meditacije, pola sada duhovnog štiva, tjedna ispovijed, mrtvljenje u petak, tišina osim u vrijeme rekreacije, mjesečna duhovna obnova, zajedničko učenje, strogo zabranjen odlazak u barove i kazališta. ...
SVEĆENSTVO
POČETAK RADA SA DJEČACIMA Susreo je dječaka koji se nije znao moliti i pitao ga bi li došao na vjeronaučnu pouku i služiti kod svete mise. Dječak je rado prihvatio pouku, a kasnije sa sobom doveo i druge dječake. Malo pomalo od deset dječaka broj je narastao na 300... Svake nedjelje i blagdanima okupljao je dječake čiji odgoj je bio zapostavljen, imao misu za njih, govorio im a način da ga dobro razumiju, poučavao ih pričama i slušao njihove probleme. Preko tjedan bi ih posjećivao u njihovim domovima, ukoliko su imali dom, a ako ne tražio je za njih mjesta za stanovanje. U dvije godine broj dječaka se povećao na nekoliko stotina. Problem je bio što u Torinu nije bilo mjesta gdje bi ih se moglo smjestiti za duže vrijeme. Ubrzo nakon što bi se smjestili negdje bilo bi od njih traženo da odu. S vremenom su dobili jedno stalno mjesto. Uskoro nije bio dovoljan jedan nego su u Torinu trebala još dva oratorija. Tu su dječaci učili razne zanate, a oni koji su bolji učenici išli su na školovanje, vraćali se i poučavali druge.
ORATORIJ & Salezijanci Don Bosko bi pronalazio kuće za siromašne dječake gdje bi mogli dobivati vjersku pouku, moliti, čitati dobre knjige, družiti se i igrati. Takav prostor zove se ORATORIJ. Kasnije mu se u odgoju dječaka pridružila i mama Margarita i tu je ostala do svoje smrti. Don Bosko je pisao knjige za djecu i odrasle, male brošure, časopise i sl. pa je proglašen i zaštitnikom pisaca. Osnovao je svećeniki red koji će nastaviti rad s dječacima u oratorijima, a prozvao ih je SALEZIJANCI - po svetom Franji Saleškom, koji je cijeli život žrtvovao za obraćenje protestanata na katoličku vjeru. Tako su neki dječaci koje je don Bosko odgajao postajali svećenici, salezijanci i svoj život su posvetili odgoju mladih. Malo pomalo oratoriji su se počeli osnivati u drugim gradovima Italije, a onda u drugim državama i na drugim kontinentima. Kad je don Bosko umro ostavio je iza sebe 773 salezijanca. Don Bosko je također osnovao red časnih sestara koje bi se bavile odgojem ženske mladeži. One su se prozvale Kćeri Marije Pomoćnice.
Primjedbe
Objavi komentar