U Portugalu rođen, Ferdinand se zvao
U čistoći od malena ko ljiljan je cvao
Mladić taj odluči u samostan ići
Na čuđenje svojima što bijahu plemići
Kod augustinaca Ferdinand najprije ode
Al ga svete želje otud dalje vode
Makar je tu svećenik postao učen
Siromaštvo želi i za Krista biti mučen.
Želi franjevački duh i vjeru duboku
Ko u pet franjevaca ubijenih u Maroku
Po uzoru na njih u misije krenu
Ali Božja volja kormilo okrenu.
Ko franjevac Ante u Padovu kreće
I sa svetim Franjom ponizno se sreće
U Padovi on velik propovjednik posta
A jezik mu do danas neraspadnut osta.
Na Božju slavu bi propovijedanja dar
I u srcu njegovu od Istine žar.
Mnoge krivovjerce na put vrati
Mnoge grešne k Bogu on obrati.
Širom svijeta po čudima ga znaju
Pred njegovim likom Bogu hvalu daju
Ko prijatelju Božjem njemu hvale nose
I zagovorom njegovim milosti prose.
...
Bog je preko njega osvajao svijet
za spas duša želio je mrijet
s mačem od ljiljanao čistoći zbori
a o slavi Božjoj čuda što ih tvori.
SVETI ANTE TEBE SLAVE SVUDA
JER SI MNOGA UČINIO ČUDA
NEK SE BOG I DANAS PREKO TEBE SLAVI
OSNAŽI NAM VJERU! ČUDO TO NAPRAVI!
Primjedbe
Objavi komentar