Sveti Ignacije Loyolski

 SV. IGNACIJE LOJOLSKI

------------------------------------

Španjolski vitez Ignacije, iz grada Lojole

u kasnoj dobi krenu u svećeničke škole

Tek u bolnici život Isusov i svetaca čita

pa velike odluke pravi kad se preispita.

...

U petnaestom stoljeću i po Božjoj želji

bi dvanaesto dijete u plemićkoj obitelji.

Vitez on posta slavan, hrabar i spretan

i mislio je da će tako živeć biti sretan.

U vojsci cara Karla časnik je bio

tri godine se hrabro, viteški borio.

U jednoj bitci ranjen je u desnu nogu

a to bi vrijeme kad se približi Bogu.

U bolničkoj dosadi neku knjigu traži

a zabavni romani bili bi mu najdraži.

No drugo mu daju, što nevoljko prima

-knjigu o Isusu i knjigu o svecima.

To duhovno štivo ga sve jače  osvaja,

pa se na ispraznostima više ne napaja.

Milost Božja u njem budi druge želje

pa sad i on želi neko svetije veselje.

S Isusom se sada više želi družit,

Kralju Kraljeva želi vjerno služit.

Odbacuje taštu slavu i njezine čari

sad ga molitva zanima i svete stvari.

S Bogom u duši, vitez u duši osta

a slava Božja glavni cilj mu posta.

U samostanu na planini samoću traži

za velike odluke tu molitvom se snaži.

Život ispovjeda cijeli i zavjet vječan daje

da u djevičanstvu Bogu služit ne prestaje.

Ode zatim kod Manrese, u jednu špilju

te poče živjet neku sasvim novu zbilju.

Godinu dana provodi u strogoj pokori

pa tri četiri dana tijelo glađu mori,

bičuje se i leži na tlu onom vlažnom

a Božja milost dušu mu čini snažnom. 

„Duhovne vježbe“ je knjiga koju tu piše

i napisa glavninu a kasnije će više.

I danas je to štivo koje se traži

jer čitanje to duhovni život snaži.

I u svetu zemlju propovjedat želi poći

Al od pola godine tamo više neće moći

Providnost ga natrag u Španjolsku vraća

pa se tu međ kršćanima apostolata laća.

Pronalazi šest mladića u kojima je vjera živa

pa s njima isusovce, Družbu Isusovu osniva.

U svima njima apostolski duh i velike želje

da nevjernicima po svijetu navjeste evanđelje.

Svete članove ima ta prva zajednica nova

a vrlo brzo broji mnogo novih članova.

Do smrti Ignacije im generalni poglavar biva

a kao ponizan i požrtvovan se tu otkriva. 

Neograničeno povjerenje u Providnost ima

Što ga prati uvijek, u svim njegovim djelima.

U gorućoj ljubavi za Boga nalazi sreću

A gelo mu je: „Sve na Božju slavu veću“

Iscrpljen od pokore i mnogih napora

u šezdeset petoj svijet napustit mora.

Al u njemu je i rasla želja da se seli

pa se Domovini vječnoj u srcu veseli.

SVETI IGNACIJE OD LOJOLE

TEBE DANAS NAŠA SRCA MOLE.

IZMOLI NAM MILOST APOSTOLSKOG ŽARA

A I ZEMLJI NAŠOJ SVETIH MISIONARA.

MOLI ZA NAS IGNACIJE 

I ZA SVE NAŠE TRUDE

PA DA RAD NAŠ - NA SLAVU BOŽJU BUDE.