SV. DOMINIK (utemeljitelj reda propovjednika)
------------------------------------
SV. DOMINIK (utemeljitelj reda propovjednika)
Krajem dvanaestog stoljeća, u vrijeme svetog Franje,
rodi se i Dominik koji je o Bogu širio sveto znanje.
Dominik je postao utemeljitelj reda propovjednika,
u habitu bijelom, s plaštem i krunicom njegova je slika.
Nije čudo da se Dominik zanimao nebeskim svijetom
kad mu i majka Ivana bi proglašena ženom svetom.
U trudnoći svojoj ona psića sanja s bakljom u ustima
kako svijetom svijetlo nosi, kao da ga nosi svima.
Taj san o baklji slika je onog što Dominik živi
svjetlo vjere svijetu nosi, da suzbije nauk krivi.
U ono vrijeme krivovjerja, raskola i drugih sramota
on se za duše borio i riječju i primjerom svog života.
Dobro je znao da sve krasne riječi isprazno zvuče
ako u životu vjere nema, uzalud učitelji riječima uče.
Za obranu istine stoga želi okupiti dobre redovnike
koji će odgovor biti na ondašnje vjerske (ne)prilike.
I dobar broj čestitih mladića okupi se te ga sluša
jer i u njima gori plam za spasenjem vječnih duša.
Al Dominik ne želi od njih tek teologe il profesore
već da se i životom za evanđeoske ideale bore.
Osnuje on red propovjednika, u boj za vjeru kreće
i sa mnogim zabludama u to vrijeme se susreće.
S dokazima jasnim, u raspravama i propovjedima
sav se daje u širenje evanđelje i puno uspjeha ima.
Za bitke se Dominik pripremao u molitvi i pokori
pa selima i gradovima o Bogu puku snažno zbori.
U molitvi krunice on Isusu dugo vrijeme poklanja
i u zadaćama svojim na Gospinu pomoć se oslanja.
Njegova nutarnja radost na licu mu je odsjevala,
milost Božja ga je ko nekim plaštem mira odjevala.
Nije se dao zanijeti srdžbom zbog bilo kog razloga
pa su ga ljudi voljeli sresti ko da sreću oca dobroga.
Bogu je vrijeme poklanjao ko najboljem Prijatelju.
služio je Njemu vjerno s braćom svojom, u veselju.
Noćima se opet rado na molitvu i pokoru povlačio
pa je s Bogom drugujući revnošću za duše zračio.
Braća propovjednici uzora su imali u njemu,
u odjelu, u hrani, u kreposnu životu svemu.
Strpljivo podnosi mnoge slabosti svoje braće,
i tješi one što su upali u bolest i druge nedaće.
U pedeset prvoj Dominiku se već približio kraj
al on je spreman oprostit se s braćom i poći u raj.
I otputova mirno u Kraljevstvo koje srce voli
španjolski taj svetac kog danas cijeli svijet moli.
SVETI DOMINIČE,
TVOJE RIJEČI, KAO SJEME, NA PLODNA SU TLA PALE
JER SI KAO BAKLJA GORIO ZA EVANĐEOSKE IDEALE.
PUTEM TVOJIM POĐOŠE I MNOGI REDOVNICI
ŽELEĆ BOGU SLUŽIT KAO PROPOVJEDNICI.
MOLI ZA NAS,
MOLI ZA SVE KOJI BOŽJU RIJEČ SIJU
DA ONIMA KOJI ISTINU TRAŽE – BOGA OTKRIJU.
MOLI DA BUDEMO I MI KAO I TI VRIJEDNI
A DA DRUGE UČEĆ I MI SAMI
BUDEMO DOSLJEDNI.
Primjedbe
Objavi komentar