Sveta Ruža Limska

 RUŽA LIMSKA

------------------------------------

Ta redovnica sa krunom od ruža na slici

najpoznatija je svetica u Latinskoj Americi.

No nije ona voljela nikakve ukrase oko glave

napravila je sebi krunu od žice bodljikave. 

Ružini roditelji siromašni su jako bili

al su Ružu u kršćanskoj vjeri odgojili.

Tako je od malena k srcu pouke primala

da je prema grijehu samo odvratnost imala. 

Kao djevojčica na djevičanstvo zavjetuje,

al kad odraste majka ju drugačije savjetuje. 

Majka ne bi da siromašno živi njena Ruža

već da se više sređuje i nađe bogata muža. 

Ruža takve riječi oborenih očiju sluša

dok je duh svijeta preko majke kuša. 

Ruža odluči učiniti nešto makar majku rasrdi

kosu ošiša, ruke umoči u vapno, izgled nagrdi.

Ljubav prema pokori Bog joj u srce usadi,

pa malu kućicu u roditeljskom vrtu gradi.

Željezni pojas ima i željeznu krunu na glavi,

iz ljubavi za Raspetog Isusa ona to stavi. 

I dok su drugi o lagodnu životu snivali

nad Ružinim pokorama oni bi se snebivali.

A onda rado s Raspetim u molitvi druguje,

zato posti i zato tijelo svoje čak i bičuje. 

Iz kućice te u društvo je rijetko odlazila

jer je na pristojnost u razgovoru pazila. 

A njeno srce što za ljubav ponajviše mari

roditeljima bi poslušno i u najmanjoj stvari.

Navršivši dvadesetu oblači redovničko odijelo

posjećuje potrebne i čini mnogo dobro djelo.

U Božjoj prisustnosti sve čini, zna da Bog gleda,

ova redovnica mlada, trećeg dominikanskog reda.

Stekla je veliku naobrazbu za ženu doba svoga

a sve to je služilo na slavu dobroga Boga. 

Nije bila neka svetica naivna, znala je što želi,

a povrh dara drugih uliveno znanje Bog joj udijeli.

U duhovnosti svojoj rasla je do mističnih zaruka

al i kušnje vjere imala je do tjeskobnih jauka. 

Mislila bi da je u čistilištu il u paklu čak

I svakog dana po sat dva taj osjećaj jak.

Moli Boga da to makne da joj bude bolje

al opet kaže da ne želi ništa osim Njegove volje.

Bog bi joj na zazvie bolne i utjehu poslao

Pa ako je muka teška i dar blaženstva bi dao.

Tako je Ruža dobro spoznala kako se voli:

Kako u vrijeme sreće, tako i u vrijeme boli.

U trideset prvoj duša joj ode k nebeskom stanu

Dok joj tijelo počiva u gradu Limi, u samostanu.

SVETA RUŽO, MOLI ZA NAS, KAD NAS SVIJET KUŠA

NEK UZ BOGA STOJI ČVRSTO 

NAŠA SLABA DUŠA.

MOLI ZA NAS DA CIJENIMO

I POKORU I DOBRA DJELA

DA BRINEMO ZA IZGLED DUŠE

DOK SE SVIJET TOLIKO BORI

ZA IZGLEDE TIJELA.