Sveta Majka Tereza

 MAJKA TEREZA

------------------------------------

MAJKA TEREZA/

Agnes Gondža joj je ime od krštenja

ali kao redovnica svoje ime mijenja.

Tu Albanku malu vel'ka ljubav krasi

posvuda je znanju – osobito siromasi.

U poštenju odgaja je majka njena,

vrijedna Drana, velikodušna žena.

Otac Nikola je ugledan čovjek bio, 

a kad njoj bi osam život je izgubio. 

Lazar i Aga, brat su joj i sestra bili

a svi su tad u školi hrvatski naučili. 

Poziv osjeća da ostavi one što zna,

pa da svoj život u redovništvo da. 

U Irsku je vode mlade godine njene,

kod časnih što su u crno obučene.

Loretanske sestre i u Indiji su bile

pa su je uskoro u Kalkutu uputile. 

Prema Tereziji maloj pobožnost ima,

pa polažuć zavjete ime Terezija prima.

Zna da duhovno majčinstvo nije bajka

pa uz ime Terezija stoji joj i ime Majka. 

Do četrdesete skoro život miran i tih,

moli i radi, poput redovnica svih.

I ravnateljicom biva i posao je cvao,

al to nije ono za što ju je Isus zvao.

Tako jednom, kad je ova žena mala

u kuću za duhovne vježbe putovala

doživi iskustvo što lokucija se zove

u kojem Isus zove na misije nove.

Doživi Isusovu mučnu žeđ sa križa

što joj ni prije ni poslije ne bi bliža

'Žedan sam!' govorio je Isus njoj

i tu ona doživi novi poziv svoj. 

Ko siromah Isus otvara usta svoja

Ko siromah, kakvih se čini bez broja,

Ko siromah Isus od nje vodu traži

Ko siromah da mu tešku žeđ utaži.

I djecu vidi što iz tame pružaju ruke

da dođe, da ih spasi od njihove muke,

da im svjetlo bude, da im nadu daje

pa Isusa u njima ona jasno prepoznaje.

Poziv unutar poziva od Boga dobiva

pa poglavarici i duhovniku to otkriva.

Dobi dopuštenje da djeluje na ulicama

a u takvoj misiji nikog ne bi, ona sama.

Ostavlja sigurnost i loretansko odjelo,

i odlazi vani, obučena u sari, u bijelo.

Spremno se Bogu na taj poziv javlja,

a svoje pouzdanje u Providnost stavlja.

S nepovjerenjem je siroti isprva gledaju,

a onda se polako njenoj brizi predaju.

Najsiromašniji od siromašnih to su bili

tražila ih po zabitima gdje god bi se krili.

Bio to gubavac ili netko umirući, jadan

za nju je to Isus bio, Isus žedan i gladan. 

Al ne tek gladan da bi jeo, niti žedan da bi pio

već i zato da bi u očima ljudi i on čovjek bio.

Znamo da jedni umiru, dok su drugi i presiti

a ipak je, kaže ona, najgore - nevoljen biti.

A kako ne voljeti Isusa koji se tu skriva,

zar nam to vjera ne kaže, ako je još živa?

Stoga ona i četvrti redovnički zavjet uzima:

cijelim srcem služit - od sirotih najsirotijima.

Snagu za služenje u molitvi od Isusa prima

zato joj je važno da se hrani sakramentima.

Vrlo skoro nove sestre žele biti pridružene,

Misionarke ljubavi, siromasima okružene.

Puno mole, puno rade, puno za njih brinu,

tako svijetu pokazuju da je Isus tu, uistinu. 

Majka Tereza sestrama je primjer ostavila,

makar u svijetu, ona svijet je napustila.

Mnogo je putovala i mnoge putem srela,

al za Isusa je živjela duša njena cijela. 

U duhovnoj suhoći godine mnoge živi

al ne pušta da je vodi osjećaj neki sivi.

 Do starosti ponizno služit ne prestaje

pa osim riječi ona svoj primjer daje.

I Papa Ivan Pavao drugi rado je sreće

gledajuć kako Bog preko nje svijet pokreće.

I umre ona, a u svijetu osta družba njena,

kratko nakon smrti blaženom je proglašena.

...

MAJKO TEREZIJO,

MNOGIMA SI MAJKA BILA,

GLADNE NAHRANILA,

I  ŽEDNE NAPOJILA...

U SVIMA JE TO ZA TE ISUS BIO

SAMO ŠTO SE VJEŠTO SKRIO.

A I DANAS ISUS NA KRIŽU ŽEĐA

AL MI ČESTO KRIŽU OKREĆEMO LEĐA

RAZNI SU NAČINI DA ŽEĐ TU UTAŽIMO

SAMO AKO ISUSA ISKRENO TRAŽIMO.

POMOZI NAM TI MAJKO, KAD ZAVLADA TAMA,

MOLI I TI ISUSA SA NAMA. 

NEK NAS TVOJ ZAGOVOR PRATI

DA ISUSOVU ŽEĐ ZNAMO PREPOZNATI,

DA ZNAMO BITI SVIJETLO U SVIJETU TOM,

DA RAJ JEDNOM BUDE I NAŠ DOM.