SVETA CECILIJA

Od poganskih roditelja rodi se Cecilija

al evanđelje joj posta knjiga najmilija.

Roditelji je dadoše na visoke škole,

da učena gospođa bude, oni to vole. 


Stječe dobro znanje u znanostima

al uz to i evanđeosku mudrost ima.

Krstila se onih za crkvu teških dana,

a bi pod vodstvom pape Urbana.


On joj udijeli sakrament krštenja

a taj milosni život joj da sveta htjenja.

Molitva, pokora i post joj se svide

i na misu kod pape u katakombe ide. 


U pjevanju psalama Ceciliju često čuše,

a Isusa ona odabra za zaručnika duše.

Zavjet djevičanstva rado ona daje

i vjerna do smrti u odluci ostaje.


Pjevala je iz srca, uz zvuke glazbala,

svakodnevno na misi Bogu hvalu dala.

U želji da Isusu životom vjerno služi

i mnogom siromahu ona pomoć pruži.


Prosci su mnogi htjeli ruku njenu

no ni jedan je ne dobi sebi za ženu.

Roditelji je ipak prisile jednog dana

da se uda za plemića Valerijana. 


Da je zavjet u pogibelji dobro je znala

pa se još više na molitvu dala.

Moli da taj zavjet ničim ne povrijedi

a velika milost tad za nju uslijedi. 


Bog joj daje anđela da je u tom brani

da se vidi da je On na njenoj strani.

Tako će je anđeo moćno štititi od zloga

jer se cijelom dušom pouzdaje u Boga. 


I kad dođe dan vjenčanja i to prvo veče

ona svom mužu odvažno reče

da je ne dotiče nikakva ruka profana,

jer anđela ima u kom je Božja obrana.


Da o vjeri uči Valerijan je sluša

pa uskoro postaje i on krštena duša.

Anđeo im dođe i u ruci vjenca dva

jednog Ceciliji, a jednog Valerijanu da.


U anđelu tom jasno se vide Božja djela

i u zapovijedi da to čuvaju čiste duše i tijela.

Papa Urban u Ceciliji vidi pravi uzor vjeri

pa joj pripravnike za krštenje na brigu povjeri. 


Nepokolobljiva i neustrašiva Cecilija je bila

ko svjetiljka koja svoju svjetlost nije krila.

Ubrzo dođe pred sudište okrutnog suca

koji bi je odvratio od Isusa, za kog srce kuca. 


Gledajuć na križu Krista što za nas krvari,

izgubit ovaj život za njeg ona ne mari.

U okove je staviše, pa potom u vruću paru

al je nađoše da pjeva u molitvenom žaru.


Tad se trgne mač da joj glavu odrubi,

al je ni iz tri puta krvnik ne pogubi.

Ni živa ni mrtva u mukama još diše

predaja sveta o njoj to sjećanje zapiše.


 U sedamnaestoj godini umire, tješeći druge,

jer smrt je za nju razlog radosti a ne tuge.

U Kalistovim katakombama najprije je pokopana,

a u kripti bazilike Trastavere kasnijih dana.



DA NAM PJESMA BOGU

BUDE PJESMA NAJMILIJA

MOLI ZA NAS SVETA CECILIJA.


NEK SE GLASI NAŠI S TVOJIM GLASOM ZDRUŽE

PA BOGU NA SLAVU

NEK I PJESMOM SLUŽE.


 TVOJ PRIMJER KROZ STOLJEĆA DUGA TRAJE

I ZA ZAVJETE OČUVATI NADAHNUĆE DAJE.

MOLI ZA SVE ONE KOJI ZAVJET BOGU DAJU

DA VJERNI BUDU KRISTU, DA USTRAJU.


Primjedbe