SVETA LUCIJA

 SVETA LUCIJA

------------------------------------

SVETA LUCIJA

U trećem stoljeću bili su mučni dani

Kad su se okrutno progonili kršćani

Od poganskih roditelja Lucija je bila

A kad se krsti majka i Lucija se krstila.

Otac joj je umro dok je još bila mala,

majka ju je odgajala najbolje što je znala.

Lijepa je bila no u molitvi često se skruši,

dljepe oči otkrivale su čistoću u duši. 

U Lucijinu dušu duboko je utisnuta slika

Isusa Krista kojeg bira za svog zaručnika.

Nitko je od te ljubavi nije mogao odvratiti

Pa mnogi mladići to nisu mogli shvatiti.

Osobito je u nju bio zagledan Afronije

Dok joj nije rekao što mu srce krije.

Lucija mu tada kaza da nema srca dva

Ima samo jedno i Božja želi biti sva. 

A kad tako propade sva njegova nada

on je odluči prijaviti prokonzulu grada:

da je Lucija kršćanka i da zato je kriva!

Stoga će ona još samo kratko biti živa. 

Najprije pred njom stoje nju izrugujući

Pa je u neku javnu kuću odluče odvući.

No Božjim čudom ona nepomična posta

al to pravo čudo zlotvorima ne bi dosta. 

Pred kaznom Božjom takvi ne prežu,

prokonzul naređuje nek je za stup vežu.

Uništit je žele uz pomoć plamena vrela

no i vatra se odmiče od Lucijina tijela.

Prokonzul je bjesan i dalje je strašno muči

sve dok se mač u njen vrat ne sruči

Živjela je samo petnaestak ljeta

al spomen na nju osta do krajeva svijeta.

TI SI SVETA LUCIJO ZA VJERU I ŽIVOT DALA

A POGLEDAJ NAS KAKO NAM JE VJERA MALA.

ZA VJERU SLABU NEK NAM BOG OPROSTI

A TI SVETA LUCIJA IZMOLI NAM DAR JAKOSTI.

I DOK KORAK NAŠ OVIM SVIJETOM KROČI

TI LUCIJA SVETA ČUVAJ ČISTE NAŠE OČI.

OČI DUŠE PRIJE SVEGA NEK NAM BUDU ZDRAVE

SVE DO DANA KAD SE PRED ISUSOM POJAVE.