SV. IVAN OD KRIŽA
------------------------------------
U srednjem vijeku, onih davnih dana,
siromašnoj obitelji Bog dade Ivana.
Još u ranoj dobi bez oca je ostao
pa je težinu života rano upoznao.
Talenat iskuša u zanatima raznim
al ga to nekako ostavlja praznim.
Nije stvoren za tesara a ni krojača
umni posao strana mu je jača.
Posao nađe u brizi oko bolesnika
a u njima, za nje je – Isusova slika.
U poslu tom on Bogu bliži biva
i njemu on kroz bolesne ljubav dariva.
Od malena sabranost i molitvu voli,
s Bogom dijeli svoje radosti i boli.
Nutarnji život za nj je tako drag
a to mu otkriva i slica osmjeh blag.
Sa dvadeset godina odluči svećenik biti
koji će u moliti dugo vrijeme provoditi.
Kontemplaciji sklon Karmel za se bira
pa Boga traži sred samostanskog mira.
U učenju revan nije bio manje
a stekao je Ivan golemo znanje.
Ljubav prema Istini odavno on bira
a i kao karmelićanin, dalje studira.
Sklonost na strog život i pokoru gaji,
pred svetohraništem dugo, Ljubav ne taji.
No pravila redovnika nisu više stroga
i zaboravljen bijaše stari put do Boga.
U to vrijeme Bog i svetu Tereziju dade
koja obnavljati karmelski red stade.
pa dok ona karmelićanke obnoviti želi
on te iste želje za muški karmel dijeli.
Za svoje svete želje samo križeve prima
osuđen ko buntovnik, da krive nakane ima.
Optužiše ga da ništi zadovoljstvo samostana
pa mu zauzvrat žele dati i tjelesnih rana.
Provale vrata, vežu ga i u Toledo odvedu
strpaše ga u zatvor, u kranju bijedu.
Staviti ga u udubinu zida bijaše im milo
gdje je i po danu jako mračno bilo.
Za pokoru sad mu je tek voda dana,
a kruh i malo ribica bila mu je hrana.
Otud su ga samo petkom pustili van
al to bijaše od još veće muke dan.
Dok su njegova braća sjedila sa stolom
njega bi rado častili novim bolom.
Po sredini bi ga stavili da tamo kleči,
da vodu i kruh blaguje bez riječi.
Kad večera završi obasiplju ga uvredama
al ni tu ne završava samostanska drama.
Ivan mora za bičevanje razotkriti ramena
gdje mu je od braće mnoga rana nanesena
Bez milosrđa gledaju kako ga obliva krv
i žele da se osjeti ko jadan, zgažen crv.
U tamnicu ga natrag s porugama prate
podrugljivo reformu i njega samog blate.
U trpljenju duše Ivan je bio strpljiv i tih,
nikad se ne bi čulo da je govorio protiv njih.
Mogao bi tu i umrijeti da je to Božja volja
al u molitvi razabire koja stvar bi bila bolja.
U molitvi čvrsto uvjeren da otud bježati mora
i tu odluka padne da se oprosti od zatvora.
Svoje pokrivače razdere i dugačke trake pravi
pa ih niz ogradu samostanskog balkona stavi.
Iz zatvora uspjeva na slobodu pobjeći
te cilj svoj o reformi jednom i doseći.
Prva provincija bosonogih kamelićana
njegovom zaslugom Crkvi bi dana.
Nakon mnogih patnji, pokora i uvreda,
proglasiše se dva neovisna karmelska reda.
Isusova patnja u to vrijeme Ivanu bi bliža
pa uze sebi redovničko ime – Ivan od Križa.
Novu karmelsku duhovnost on stvara
i u posjed Crkvi ostavlja mnogo novog žara.
Iscrpljen od pokore, bdijenja i progonstava
u četrdeset devetoj kraju se približava.
Silan utjecaj je učinio ne samo u Karmelu
jer i mnogi teolozi uče na Ivanovu djelu.
U religioznoj književnosti autor je bitan
a kao duhovno štivo i danas rado čitan.
…
MOLI ZA NAS SVETI IVANE OD KRIŽA
DA NAM LJUBAV ZA KRIŽ BUDE BLIŽA.
DAJ DA U SVOM KRIŽU NALAZIMO SPAS,
JER TU JE DOKAZ BOŽJE LJUBAVI ZA NAS.
Primjedbe
Objavi komentar